KULTURA BEZ GRANICA

Najprepoznatljiviji brend riječkoga zlatarstva predstavljaju morčići. To je najčešće zlatni nakit modeliran u formi negroidnog poprsja. Proširio se iz Rijeke kao središta proizvodnje u Istru, na kvarnerske otoke, u Gorski kotar, Vinodol, Kastavštinu i Grobinštinu. Trgovačkim vezama i kontaktima samih zlatara postao je pomodan i vrlo tražen nakit i u Lici, na zadarskom području, u dalmatinskim gradovima i na otocima, sve do otoka Visa i grada Dubrovnika. Osim jednostavnih naušnica u drugoj polovici 19. stoljeća razvio se raskošniji muški i ženski nakit s mnogo različitih varijanti prstenja, narukvica, ogrlica, privjesaka, broševa, dugmadi za rukave, ukrasnih igala za kravatu i dekorativnog pribora za jelo.

Stanovništvo pograničnih područja poput Vojne Krajine je tijekom stoljetnih sukoba s Osmanlijama oblikovalo specifičan način života i kulturu s vrlo izraženim ratničkim identitetom, a u njihovoj je tradiciji oružje postalo dijelom narodne nošnje. Sukob postaje važna odrednica u iskazivanju identiteta sukobljenih strana, a pojedini elementi ratničke tradicije suparnika prisvajali su se kao dio vlastita identiteta. Europski ratnici superiorno orijentalno oružje, poput jatagana ili sablji karabela, zbog kvalitete i efikasnosti prisvajaju kao ratni trofej. Unatoč zabrani austrijskih vlasti da se krajišnici, serežani i ostale austrijske postrojbe naoružavaju jataganima, nije se moglo izbjeći njihovo nošenje i isticanje, te su oni postupno integrirani u kulturni identitet kršćanskih ratnika bez obzira na islamske vjerske simbole kojima su bili ukrašeni. Sablje karabele počeli su proizvoditi europski oružari pa ukrašene kršćanskim simbolima postaju dio ratničkoga identiteta Mađara, Poljaka i Hrvata.

Ogrlica, izrađena od srebrnih austrijskih krajcara i turskih akči, primjer je ponovne upotrebe novca kao elementa tradicionalnog nakita. Nakit je jedan od pokazatelja društvenog statusa, ekonomske moći kao i vjerske pripadnosti, istovremeno odražava i estetsko poimanje kolektiva i pojedinca, ali je i zoran primjer skladna nadopunjavanja elemenata dviju različitih kultura.

Nekropola Grobišće koristila se u dužem periodu, a svjedoči o kontinuitetu života i ukapanja jedne zajednice. Sam ritual ukapanja iz željeznog doba nije se promijenio ni u antičko doba, što govori o iznimno jakoj zajednici ljudi. Naime, pripajanjem ovog prostora Rimskom Carstvu stanovništvo gotovo u pravilu prelazi na ritual spaljivanja pokojnika. Ova zajednica ljudi zadržala je svoje običaje, pokojnici su u ispruženu položaju ukapani u jednostavne zemljane jame koje su mogle djelomično biti okružene neobrađenim kamenjem. Od nove su kulture preuzeli nakit i predmete iz svakodnevnog života koji su se uvozili iz sjeverne Italije.

Nekropola Grobišće koristila se u dužem periodu, a svjedoči o kontinuitetu života i ukapanja jedne zajednice. Sam ritual ukapanja iz željeznog doba nije se promijenio ni u antičko doba, što govori o iznimno jakoj zajednici ljudi. Naime, pripajanjem ovog prostora Rimskom Carstvu stanovništvo gotovo u pravilu prelazi na ritual spaljivanja pokojnika. Ova zajednica ljudi zadržala je svoje običaje, pokojnici su u ispruženu položaju ukapani u jednostavne zemljane jame koje su mogle djelomično biti okružene neobrađenim kamenjem. Od nove su kulture preuzeli nakit i predmete iz svakodnevnog života koji su se uvozili iz sjeverne Italije.