MI / ONI
Granice svojih vizija često smatramo granicama svijeta.
Arthur Schopenhauer, filozof
Granica je mjesto sastavljanja i razgradnje identiteta: osobnih, lokalnih, etničkih ili nacionalnih. Pojedinac funkcionira kao jedinka u vlastitu društvu, u suodnosu s drugima, pripada različitim zajednicama određenima iskustvom i kontekstom one zajednice u kojoj stasa, njezinim pravilima i zakonima. Čovjekov životni ciklus obilježen je pripadnošću brojnim skupinama, temeljen na različitim osnovama, čime gradi svoj Ja/Mi identitet u opreci s On(a)/Oni.
Granice između dviju ili više kultura su potencijalno mjesto spajanja, ali i razdvajanja u slučaju kada postaju točka mogućega sukoba. Te granice nisu uvijek jasno vidljive, fluidne su i ovise o migracijskim utjecajima i političkim pretenzijama.
Životni ciklusi i duhovni obredi
Život bez načela je brod bez kormila.
Mahatma Gandhi
Čovjekov životni ciklus obilježen je ritualima od najranijeg djetinjstva, preko zrele životne dobi, do konačna odlaska. Kršćanstvo je kao dominantna religija na našem prostoru u velikoj mjeri razgraničilo taj ciklus različitim sakramentima – od krštenja kao inicijalnog ulaska u kršćansku zajednicu, preko prve pričesti i krizme koje predstavljaju daljnje korake u sazrijevanju, pa do posljednjega pomazanja kao konačnoga prelaska u Drugi svijet. Svaka religija na specifičan način segmentira životni ciklus svojih pripadnika, sukladno vjerskoj praksi i ritualima. Takvi obrasci, zajednički svim kulturama, predstavljaju svojevrsno grupiranje, razgraničenje od onoga Drugoga, u ovom slučaju temeljeno na vjerskoj osnovi.
Haljina za krštenje, Vice Palčić, Pag, oko 1949.
Fotografija žene s novorođenim djetetom, Bogumil Zoubek, Sušak, oko 1920.
Buket krizmanice, Pasjak, 1959.
Knjižica Moj najljepši dan, E. Vitaliani, Zadar, 1910.
Krizmanica Ljubica Dešković, Edmund Jelušić, Opatija, poč. 20. stoljeća
Karta religija, poč. 20. stoljeća
U dobru i zlu?
Svaki je dobar brak skriveni teritorij, neistraženo bijelo područje na zemljovidu društva. Ono što drugi o njemu ne znaju je ono što ga čini vašim.
Stephen King, pisac
Obostrano „da“ u naše živote uvodi novu dimenziju, uvjetno pomiče i mijenja granice naše slobode. Tu granicu prelazimo svojevoljno i s velikom nadom u sretnu zajedničku budućnost. Prelaskom te imaginarne društvene granice stvaramo novi zajednički „teritorij“, zajedničko područje suživota kojim „upravljamo“ na obostrani interes.
Bilo da je riječ o tradicionalnom vjenčanju „u bijelom“ ili pak sklapanju bračne zajednice u Las Vegasu pred “Elvisom Presleyjem” kao svjedokom, neovisno o tome odvije li se taj čin prema crkvenim ili svjetovnim zakonima, radi li se o vjenčanju između osoba suprotnoga spola ili sklapanju istospolne partnerske zajednice, sve su obveze i odluke koje iz tog čina proizlaze istovjetne. Njihovim prihvaćanjem pomičemo društvene granice i podržavamo osobnu slobodu drugih i njihovo pravo na izbor.
Vjenčani list Zore Blažić i Dušana Fućka, Sušak, 21. rujna 1924.
Zaručnički prsten, Rijeka - Principij, 15./16. stoljeće
Američko vjenčanje Milice i Dinka Spinčić, Kolasinski Studio, Chester, prva pol. 20. stoljeća
Škrinja, Polje (otok Krk), 19. stoljeće
Svadbena kitica, Novi Vinodolski, prva pol. 20. stoljeća
Obitelj
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.
L. N. Tolstoj, pisac
Popis članova obitelji Fućak, Cernik-Čavle, 14. lipnja 1941.
Obiteljska fotografija, Bogumil Zoubek, Sušak, oko 1920.
Osmrtnica Josipe ud. Blažić, Rijeka, 1939.
Udruga Dugine obitelji, koja pomaže LGBTIQ parovima i pojedincima koji imaju ili žele imati djecu, je 2018. godine izdala slikovnicu “Moja dugina obitelj”. Slikovnica prikazuje djecu s istospolnim roditeljima u Hrvatskoj, a cilj joj je jačanje socijalne integracije te djece i promicanje tolerancije te poštivanje različitosti. Ove je godine slikovnica dobila svoj nastavak: “Moja dugina obitelj na izletu”.
Ono si što nosiš?
Odjeća ništa ne znači dok netko ne živi u njoj.
Marc Jacobs, modni dizajner
Odjeća je više od pukoga zadovoljenja osnovne čovjekove potrebe da svoje tijelo zaštiti od klimatskih utjecaja i pogleda drugih ljudi, više od odraza ukusa onoga koji ju nosi. Ona je granica između našega tijela i okoline, ali i jedan od elemenata koji nas čini različitima od drugih. Taj Drugi nije nužno „onaj tamo negdje daleko“. To može biti netko tko dijelom baštini istu kulturu kao i mi, a opet je drugačiji od nas. Način odijevanja uvijek je jasan pokazatelj društvene pripadnosti: odražava našu osobnost, naš društveni status te pripadnost određenoj generaciji ili supkulturi.
Rub dubljenac, otok Krk, druga pol. 19. stoljeća
Pirni običaj u Vrbniku, Tiskara Kurykta, Krk, oko 1900.
Uniforma kapetana broda Jugolinije Rijeka, Zagreb, 1980./1981.
Portret nepoznatog kapetana, 20. stoljeće
Modni list, ženska odjeća 1848., Collection Geszler, Budimpešta, 1898.
Ekstravagant Gala, Modna revija u Velikom atriju Guvernerove palače, Arhiva PPMHP Rijeka, 2016.
Sokolaš, Bogumil Zoubek, Rijeka, prva pol. 20. stoljeća
"Sokolaši iz Drage", Zagreb, početak 20. stoljeća
Ja sam pionir - slikovnica, 1978.
Pioniri Kastva, Kastav, svibanj 1945.
Panker, Marcel Jancovic, Shutterstock – odjeća je stav
Od Ja do Mi
Onaj tko ne može živjeti u društvu ili nema potrebu da živi jer je dovoljan sam sebi, mora biti ili zvijer ili bog.
Aristotel, filozof
U životnomu vijeku jedne osobe izmjenjuju se različite uloge koje mogu ovisiti o životnoj dobi i vlastitim sklonostima, a ponekad su uvjetovane društvenim i političkim normama. Tako postajemo članovi različitih udruga i organizacija, pa i onih virtualnih, te stječemo različita prava i obveze. Članstvo ponekad znači i privilegirani društveni status i omogućava nešto čemu neučlanjeni nemaju pristup ili im je taj pristup otežan. Članstvo određuje kamo Ja pripada, kamo može pristupiti, koje privilegije može koristiti te gdje postaje Mi.
Članska iskaznica Sindikata Hrvatske, 1949.
Članska iskaznica Narodne fronte Hrvatske, 1946.
Članska iskaznica Saveza umirovljenika, 1977.
Članska iskaznica Narodne čitaonice Draga, 1982.
Članska iskaznica kazališnih dragovoljaca Sušak, 1934.
Iskaznica Koncertnog društva Rijeka, 1940.
Članska iskaznica Talijanskog kraljevskog motorističkog saveza, 1930.
- Unutrašnjost članske iskaznice Talijanskog kraljevskog motorističkog saveza, 1930.
Članska iskaznica Saveza lovačkih udruženja Savske banovine, 1935.
Gipsani odljev nadgrobne ploče brodograditelja Marganića, Rab, 16. stoljeće
Zastava sobara, mornara i kuhara pomorske kompanije u Rijeci, Fiume 1908.
Zastava sobara, mornara i kuhara pomorske kompanije u Rijeci, Fiume 1908.
Slika o nama / slika o Drugima
Putovanje je otkrivanje da su svi u krivu kada su u pitanju tuđe zemlje.
Aldous Huxley, pisac i filozof
Kako Drugi vide nas i kako mi vidimo Druge? Može li ta slika biti potpuno objektivna ili na nju utječu predrasude i strah od nepoznatog i drugačijeg? Pripadnost zajednici uvjetuje i našu sliku o Drugome kao i sliku Drugoga o nama. Ponekad je ona pozitivna, ponekad ne, ali je uvijek uvjetovana društvenim normama promatrača u odnosu na onoga koga promatra.
Ono što ne poznajemo, što je „s druge strane granice“, često izaziva strah i potiče nerealna očekivanja o čemu svjedoče putopisi, živopisni izvori koji govore o srazu između očekivanog i doživljenog.
U konačnici se postavlja i pitanje kako vidimo sami sebe i kako se predstavljamo Drugome?
Britanska kraljica Viktorija, Hills & Saunders, London, kraj 19. stoljeća
Vilim I. Hohenzollern, pruski kralj i njemački car, oko 1880.
Osmanski sultan Abdul Aziz, W. & D. Downey, 1867.
Ismail Paša Egipatski, F. Ramann, Trst, oko 1875.
Perzijski šah Naser Al-Din, W. & D. Downey, oko 1870.
Izabela, kraljica Španjolske, F. R. Hanfstaengl, München, oko 1870.
Egzotika “dalekog” Japana - ceremonija pijenja čaja, A. Akiyama, Tokio
Drugi
Dovoljno sam živio da bih vidio kako razlike među ljudima rađaju mržnju.
Marie-Henri Beyle Stendhal, romanopisac
Drugi i drugačiji ne moraju nužno biti nepoznati i daleki. Oni mogu biti i pripadnici naše zajednice, skupine ili pojedinci, kojih se bojimo ili ih izbjegavamo. Oni su često privremeno ili trajno, isključeni ili marginalizirani članovi zajednice – bolesni, invalidi, siromašni, pripadnici manjina, izgnanici ili oni čija djela, ponašanje ili izgled smatramo neprihvatljivim. Marginalizacija takvih ljudi prisutna je i danas, što ih čini najranjivijim dijelom suvremenog društva, onima kojima je pomoć najpotrebnija.