MIGRACIJE
Treći svijet kuca na vrata Europe i ulazi u nju čak i ako se Europa s time ne slaže.
Carstva i kraljevstva razmicala su ljude kako im je odgovaralo. Granicama su razdvajali obitelji, plemena, selili ih prema potrebi. Povijest je puna ružnih slika proganjanja i etničkih čišćenja kako bi se zadovoljila nečija, u tom trenutku idealna slika teritorija. S druge strane, diktirane deportacije ili kolonizacije novim, u tom trenutku podatnijim skupinama ljudi isto su tako česta povijesna slika granica. U svim tim slučajevima govorimo o politički nadziranim imigracijama. No, ono što je zapravo prirodno stanje ljudske rase, jest kretanje u traganju za novim (boljim) prostorima za život. Stoga su migracije prirodni fenomeni pri čemu nije važno koliko je novih doseljenika, već u kojoj mjeri radikalno mijenjaju kulturu u koju su se doselili. Uzimajući u obzir da su migracije zapravo prirodna konstanta ljudskoga društva “…pravo je čudo, ne u tome što se i suvremena društva susreću s migracijama, već kako se intenzivno odupiru imigracijama i koliko su zapravo nesposobna prihvatiti kulturnu i vjersku raznolikost.” (Ann Katherin Isaacs & Gothmundur Halfdanarson)
Odlazak riječke djece u Italiju zbog ekonomske blokade Rijeke pod D'Annunzijevom upravom, 1920.
Pojas za spašavanje parobroda Bakar, Sušak, 1931.
Parobrod Bakar, nacrt, 1942.
Nekoliko tisuća izbjeglica luta u smjeru Njemačke, Janossy Gergely, 25. listopada 2015. godine, Slovenija – Breznice, Shutterstock
Migranti pokušavaju prijeći hrvatsku granicu i ući u Europsku uniju u potrazi za boljim životom, Sanja Vrzić, Hrvatsko – Srpska granica, 18. listopada 2015. godine, Shutterstock
Improvizirani znak koji ukazuje da je Hrvatska udaljena 2 km, Sanja Vrzić Hrvatsko – Srpska granica, 18. listopada 2015. godine, Shutterstock
Migrantska kriza, granični prijelaz, Misel Sirotić, Shutterstock
