STVORITI GRANICU

navodnik

Granica je imaginarna linija između dviju država kojom se imaginarna prava jedne države razdvajaju od imaginarnih prava druge države.

Ambrose Bierce, književnik
navodnik

Zajednica ljudi koja je sebe definirala kroz istovjetnost jezika, običaja, načina života i kulturu povezuje se s određenim teritorijem gdje pronalazi resurse za svoj opstanak. Resursi za opstanak i prosperitet zajednice uvijek su upitni i zajednica je prinuđena ograničiti svoj teritorij na način da drugima ne dopušta ugrožavanje njezina isključivog prava na resurse. Označava se teritorij koji zajednica posjeduje i koji je spremna braniti. Graničari patroliraju i nadziru tu dogovorenu crtu. No, potraga za novim resursima nagnat će zajednicu da širi svoje granice nauštrb drugih. To će izazvati sukobe i promjene granica, a moguće i promjene samih zajednica i njihovih ustroja.

Rijeka – mijene

navodnik

Stalna na tom svijetu samo mijena jest.

Petar Preradović, pjesnik
navodnik

Zbog prirodnih karakteristika terena na kojem se nalazi grad Rijeka kao i današnja Primorsko-goranska županija (planine kao granice prema sjeveru, more prema jugu), ovo je područje često bilo rubno, pogranično. Često su se ovdje ispreplitale, susretale i sukobljavale granice interesa raznih velikih sila. Ove su promjene ostale zabilježene na povijesnim zemljovidima.

Granica nacije - država

navodnik

Bratstvo je u protekla dva stoljeća omogućilo da toliki milijuni ljudi budu spremni ne toliko ubiti, koliko umrijeti za takve ograničene fantazije.

Benedict Anderson, politolog
navodnik

Nacionalne ideologije, koje se oblikuju tijekom 19. stoljeća, ističu potrebu formiranja nacionalnih državnih tvorevina. Takve se države formiraju međunarodnim sporazumima prema tzv. povijesnom pravu, tj. pravu na teritorij koji je u povijesnom kontinuitetu većinski nastanjen pripadnicima određene nacije. Jedno od prava nacije je i pravo na vlastitu državu što se često javlja u retorici nacionalističkih ideologija 19. i 20. stoljeća.

Nerijetko se susrećemo i s nacionalističkim stremljenjima da sav teritorij na kojem žive pripadnici jedne nacije treba biti objedinjen u jednoj državi.

Unutar granica nacionalnih država se pripadnici ostalih naroda smatraju manjinama i primorani su zaštititi svoja prava i slobode. Dok moderne, razvijene, demokratske države uvažavaju svoje manjine, totalitarni režimi nastoje ograničiti njihova prava i slobode.

Država dokazuje svoj suverenitet novcem koji daje u opticaj na svojem teritoriju. Novac je poput transparenta koji na simbolički način promovira političke ideje. U nekim nejasnim situacijama, kad granice kao ni vlast na određenom teritoriju nije posve definirana, novac je ipak u opticaju jer trgovina ne može stati. Novac koji se tada pojavljuje također je odraz te privremene situacije. Primjer za to su Austrougarske krune koje su i nakon propasti te države 1918. i 1919. bile u opticaju u Rijeci, no ovjerene pečatom Città di Fiume i Istituto di Credito del Consiglio nazionale. U istom razdoblju koristile su se i austrijske krune ovjerovljene pečatima kotarskih oblasti (KO Sušak, KO Crikvenica…).
Slična je situacija i nakon Drugog svjetskog rata. Zbog neriješenog pitanja granica Italije s Demokratskom Federativnom Jugoslavijom (DFJ), teritorij s tada upitnim statusom (Trst s okolicom, dio Istre, dio Slovenskog primorja i Rijeka s okolicom, bez Sušaka), podijeljen je na Zonu A i Zonu B. Zona A bila je pod vojnom upravom saveznika, a Zona B pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA). Kako bi gospodarstvo u Zoni B ipak funkcioniralo, VUJA donosi odluku o izdavanju papirnih lira za područje Zone B koji ostaju u opticaju do kraja 1946.

Označiti granicu

navodnik

Gradimo previše zidova, a premalo mostova.

Isaac Newton, fizičar
navodnik

S utvrđivanjem granica susrećemo se još u antici. Kontinuitet granica, poput onih rimskih provincija, moguće je pratiti sve do danas. U srednjem su se vijeku zbog prava iskorištavanja prirodnih resursa i ubiranja poreza granice feudalnih posjeda regulirale pravnim spisima i na terenu jasno označavale kamenim međašima. Granice kakve danas poznajemo, a koje se utvrđuju međunarodnim sporazumima, ucrtavaju u geografske karte i obilježavaju na terenu, u Europi se prvi put javljaju u 17. stoljeću. Tridesetogodišnji rat u središnjoj Europi i dugotrajni ratovi kršćanskih liga protiv Osmanlija promijenili su etničku i religijsku sliku. Zbog toga su centralizirane i apsolutistički ustrojene države morale međusobno urediti svoje odnose pisanim dokumentima. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, jednog od prvih takvih povijesnih dokumenata, utvrđena je granica između Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva, a prema čemu su najvećim dijelom ustanovljene granice današnje Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom.

Razgovor s Maksimilijanom Pečom (1914. – 2016., graditelj, sportaš, fotograf i novinar), produkcija Filmerija 2013.

Pograničja

navodnik

Sigurnosna se ograda može skinuti. Ljudski su životi nepovratni.

Silvan Shalom, političar
navodnik

Od sredine 15. stoljeća se na području istočne Europe i zapadne Azije stvaraju pogranične zone jer je bilo izuzetno teško napraviti granicu između velikih sila (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Poljsko-Litvanska unija, Rusija, Osmansko i Perzijsko Carstvo), ali i između različitih naroda i kultura. Ovo su područja čestih sukoba, nikad potpunog mira, isprepletenih i sukobljenih interesa, ali i kulturnih razmjena i utjecaja. Ovo je rub velikih civilizacija i sila kojeg se nitko ne želi odreći, ali koji je svima nekako “van ruke”. Ovo je područje stoljećima deklarirano kao “predziđe kršćanstva” ili pak “serhadd, tj. predziđe islama”. U takvim pograničnim područjima su ljudska naselja u funkciji obrambenih sustava, a stanovnici su primarno vojnici koji vojničke i graničarske obveze mogu kombinirati s nekim gospodarskim aktivnostima koje se lako prilagođavaju na vječnu nestabilnost i čestu izmjenu rata i mira. No, ono što iznenađuje je česta solidarnost graničara i njihova povezanost s obiju strana granice. Povezuje ih nepisano pravilo “krajiške vjere” koja unosi red u kaos pogranična područja, obavezuje držanje riječi o odnosima prema zarobljenicima, civilima, imovini, razmjeni dobara.

Ratovi

navodnik

Rat je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.

Heraklit, filozof
navodnik

Gospodar/vladar određuje pravila ponašanja unutar granica. Pravila su dogovorena, sačuvana u usmenoj predaji i/ili pisanom zakonu. Primjeri takvih zakona su statuti srednjovjekovnih gradova ili zakonici općina ili ustav kao najviši zakon modernih država. Zakone i prava teško je uskladiti s idealima pravde te su podložni promjenama. Sukobi zbog različitih prava mogu eskalirati i poprimiti šire razmjere, prerasti u ratove – nasilne sukobe s uporabom oružja, s puno žrtava. Mnogi se ratovi vode i radi dominacije nad određenim teritorijima, tj. utvrđivanja prava na resurse te se raznim ideologijama ova prava nastoje opravdati, dajući uvijek veća prava jednima u odnosu na druge koje čine potlačenima, podređenima. Stalna dinamika ovih odnosa čini ljudski svijet nespokojnim, a granice tako relativne.

Scroll to Top Skip to content