STVORITI GRANICU

Granica je imaginarna linija između dviju država kojom se imaginarna prava jedne države razdvajaju od imaginarnih prava druge države.

Ambrose Bierce, književnik

Zajednica ljudi koja je sebe definirala kroz istovjetnost jezika, običaja, načina života i kulturu povezuje se s određenim teritorijem gdje pronalazi resurse za svoj opstanak. Resursi za opstanak i prosperitet zajednice uvijek su upitni i zajednica je prinuđena ograničiti svoj teritorij na način da drugima ne dopušta ugrožavanje njezina isključivog prava na resurse. Označava se teritorij koji zajednica posjeduje i koji je spremna braniti. Graničari patroliraju i nadziru tu dogovorenu crtu. No, potraga za novim resursima nagnat će zajednicu da širi svoje granice nauštrb drugih. To će izazvati sukobe i promjene granica, a moguće i promjene samih zajednica i njihovih ustroja.

Rijeka – mijene

Stalna na tom svijetu samo mijena jest.

Petar Preradović, pjesnik

Zbog prirodnih karakteristika terena na kojem se nalazi grad Rijeka kao i današnja Primorsko-goranska županija (planine kao granice prema sjeveru, more prema jugu), ovo je područje često bilo rubno, pogranično. Često su se ovdje ispreplitale, susretale i sukobljavale granice interesa raznih velikih sila. Ove su promjene ostale zabilježene na povijesnim zemljovidima.

Prikaz antičke (rimske) Italije s ilirskim zemljama i planom antičkog Rima, 1852.

Hrvatska i Zadarsko okružje, Giacomo Cantelli, Rim, 1690.

Karta Austrije, 1747.

Poštanska karta Hrvatskog kraljevstva, 1786.

Austrijsko-osmanska granica u Hrvatskom kraljevstvu s označenom tzv. turskom Hrvatskom, 1791.

Povijesni zemljovidi Europe:

Doba reformacije 16. - 17. stoljeće; Westfalski mir 1648.; doba napoleonskih ratova 1800.-1815.; Bečki kongres 1815.

Austrijski posjedi, Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, 1860.

Modruško-riječka županija, 1896.

Austro-Ugarska, početak 20. stoljeća

Grad Rijeka i okružje 1899.

Lingvistička karta

Područja Trentina, Južnog Tirola, Istre i Dalmacije na kojoj se prikazuje prevaga talijanskog jezika i opravdanost talijanske okupacije, početak 20. stoljeća

Talijanska Kvarnerska provincija 1930.-ih

Granice Sušačke luke 1930.-ih

Granice Nezavisne Države Hrvatske, 1941. - 1945.

Federativna Narodna Republika Jugoslavija (1945.-1954.)

Granica nacije - država

Bratstvo je u protekla dva stoljeća omogućilo da toliki milijuni ljudi budu spremni ne toliko ubiti, koliko umrijeti za takve ograničene fantazije.

Benedict Anderson, politolog

Nacionalne ideologije, koje se oblikuju tijekom 19. stoljeća, ističu potrebu formiranja nacionalnih državnih tvorevina. Takve se države formiraju međunarodnim sporazumima prema tzv. povijesnom pravu, tj. pravu na teritorij koji je u povijesnom kontinuitetu većinski nastanjen pripadnicima određene nacije. Jedno od prava nacije je i pravo na vlastitu državu što se često javlja u retorici nacionalističkih ideologija 19. i 20. stoljeća.

Nerijetko se susrećemo i s nacionalističkim stremljenjima da sav teritorij na kojem žive pripadnici jedne nacije treba biti objedinjen u jednoj državi.

Unutar granica nacionalnih država se pripadnici ostalih naroda smatraju manjinama i primorani su zaštititi svoja prava i slobode. Dok moderne, razvijene, demokratske države uvažavaju svoje manjine, totalitarni režimi nastoje ograničiti njihova prava i slobode.

Naša međa prema Italiji, Ivo Rubić, Split 1926.

Knjižica iz 1926. o granici između Talijana i Slavena koja pokazuje promijenjene državne granice i njihov odnos prema etničkoj granici

Naša međa prema Italiji, unutrašnjost, Ivo Rubić, Split 1926.

Knjižica iz 1926. o granici između Talijana i Slavena koja pokazuje promijenjene državne granice i njihov odnos prema etničkoj granici

Storia e diritti Fiume Italiana, Firenca, 1919.

Knjižica u kojoj Giuseppe Senizza opravdava talijansku okupaciju Rijeke, 1919.

Per l’Italia degli Italiani, Milano, 1923.

Knjižica u kojoj Gabriele D’Annunzio opravdava širenje nacionalne talijanske države, 1923.

Etnografska karta srpskih zemalja, Srpska velikoškolska omladina, Beograd, 1905.

Država dokazuje svoj suverenitet novcem koji daje u opticaj na svojem teritoriju. Novac je poput transparenta koji na simbolički način promovira političke ideje. U nekim nejasnim situacijama, kad granice kao ni vlast na određenom teritoriju nije posve definirana, novac je ipak u opticaju jer trgovina ne može stati. Novac koji se tada pojavljuje također je odraz te privremene situacije. Primjer za to su Austrougarske krune koje su i nakon propasti te države 1918. i 1919. bile u opticaju u Rijeci, no ovjerene pečatom Città di Fiume i Istituto di Credito del Consiglio nazionale. U istom razdoblju koristile su se i austrijske krune ovjerovljene pečatima kotarskih oblasti (KO Sušak, KO Crikvenica…).
Slična je situacija i nakon Drugog svjetskog rata. Zbog neriješenog pitanja granica Italije s Demokratskom Federativnom Jugoslavijom (DFJ), teritorij s tada upitnim statusom (Trst s okolicom, dio Istre, dio Slovenskog primorja i Rijeka s okolicom, bez Sušaka), podijeljen je na Zonu A i Zonu B. Zona A bila je pod vojnom upravom saveznika, a Zona B pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA). Kako bi gospodarstvo u Zoni B ipak funkcioniralo, VUJA donosi odluku o izdavanju papirnih lira za područje Zone B koji ostaju u opticaju do kraja 1946.

Označiti granicu

Gradimo previše zidova, a premalo mostova.

Isaac Newton, fizičar

S utvrđivanjem granica susrećemo se još u antici. Kontinuitet granica, poput onih rimskih provincija, moguće je pratiti sve do danas. U srednjem su se vijeku zbog prava iskorištavanja prirodnih resursa i ubiranja poreza granice feudalnih posjeda regulirale pravnim spisima i na terenu jasno označavale kamenim međašima. Granice kakve danas poznajemo, a koje se utvrđuju međunarodnim sporazumima, ucrtavaju u geografske karte i obilježavaju na terenu, u Europi se prvi put javljaju u 17. stoljeću. Tridesetogodišnji rat u središnjoj Europi i dugotrajni ratovi kršćanskih liga protiv Osmanlija promijenili su etničku i religijsku sliku. Zbog toga su centralizirane i apsolutistički ustrojene države morale međusobno urediti svoje odnose pisanim dokumentima. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, jednog od prvih takvih povijesnih dokumenata, utvrđena je granica između Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva, a prema čemu su najvećim dijelom ustanovljene granice današnje Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom.

Karta Gospoštije Grobnik, Granice posjeda kao granice upravne jedinice i političke formacije, Beč, 22. kolovoz 1791.

Pomorska karta Jadranskog mora, Joseph Roux, Marseille, 1802.

Mirovni sporazum između Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, 1791.

Prijedlog mirovnog sporazuma između riječkog gradskog vijeća i Hrvatske, 1848.

Sušak - granica na Rječini, S. Riemer, Sušak, 1928.

Fiume - Ponte di Susak/Rijeka - Sušački most, W. L., 1907.

Fiume-Ponte sull´Eneo/Rijeka - most na Rječini, Ediz. G. P. Fiume, Rijeka, 1942.

Razgovor s Maksimilijanom Pečom (1914. – 2016., graditelj, sportaš, fotograf i novinar), produkcija Filmerija 2013.

Pograničja

Sigurnosna se ograda može skinuti. Ljudski su životi nepovratni.

Silvan Shalom, političar

Od sredine 15. stoljeća se na području istočne Europe i zapadne Azije stvaraju pogranične zone jer je bilo izuzetno teško napraviti granicu između velikih sila (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Poljsko-Litvanska unija, Rusija, Osmansko i Perzijsko Carstvo), ali i između različitih naroda i kultura. Ovo su područja čestih sukoba, nikad potpunog mira, isprepletenih i sukobljenih interesa, ali i kulturnih razmjena i utjecaja. Ovo je rub velikih civilizacija i sila kojeg se nitko ne želi odreći, ali koji je svima nekako “van ruke”. Ovo je područje stoljećima deklarirano kao “predziđe kršćanstva” ili pak “serhadd, tj. predziđe islama”. U takvim pograničnim područjima su ljudska naselja u funkciji obrambenih sustava, a stanovnici su primarno vojnici koji vojničke i graničarske obveze mogu kombinirati s nekim gospodarskim aktivnostima koje se lako prilagođavaju na vječnu nestabilnost i čestu izmjenu rata i mira. No, ono što iznenađuje je česta solidarnost graničara i njihova povezanost s obiju strana granice. Povezuje ih nepisano pravilo “krajiške vjere” koja unosi red u kaos pogranična područja, obavezuje držanje riječi o odnosima prema zarobljenicima, civilima, imovini, razmjeni dobara.

Katastarska karta krajiškog područja Ledenica, 18. stoljeće

Ilirski graničar, 1772.

Karabela pomorskog kapetana Tadejevića, Štajerska/Hrvatska, druga pol. 18. stoljeća

Pištolj na kremen „skadarka“, Francuska / Osmansko carstvo, područje Albanije, kraj 18. stoljeća

Ratovi potiču ilegalnu trgovinu, a profit ne poznaje granice. Primjer ilegalne ratne trgovine i šverca možemo sagledati i kroz proizvodnju vatrenog oružja na teritoriju Balkana koji je nekada bio pod vlašću Osmanskoga Carstva. Na pograničnom tržištu osmanski trgovci iz Italije (Brescia) i Francuske (St. Etienne) pribavljaju kvalitetne cijevi za izradu pušaka i pištolja koje su osmanski oružari zlatarskim tehnikama pretvarali u dekorativne predmete. Kao kvalitetno oružje postaju traženi među ratnicima obiju sukobljenih strana te se spominju i u narodnoj predaji i poeziji kao popularno zvane breše.

Reljef zapadnog Sredozemlja, druga pol. 19. stoljeća

Ratovi

Rat je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.

Heraklit, filozof

Gospodar/vladar određuje pravila ponašanja unutar granica. Pravila su dogovorena, sačuvana u usmenoj predaji i/ili pisanom zakonu. Primjeri takvih zakona su statuti srednjovjekovnih gradova ili zakonici općina ili ustav kao najviši zakon modernih država. Zakone i prava teško je uskladiti s idealima pravde te su podložni promjenama. Sukobi zbog različitih prava mogu eskalirati i poprimiti šire razmjere, prerasti u ratove – nasilne sukobe s uporabom oružja, s puno žrtava. Mnogi se ratovi vode i radi dominacije nad određenim teritorijima, tj. utvrđivanja prava na resurse te se raznim ideologijama ova prava nastoje opravdati, dajući uvijek veća prava jednima u odnosu na druge koje čine potlačenima, podređenima. Stalna dinamika ovih odnosa čini ljudski svijet nespokojnim, a granice tako relativne.

Zaraćeno područje sjeverne Afrike (rat za kolonije između Italije i Turske), Bergamo, prva pol. 20. stoljeća

Dijete u pozi vojnika, travanj 1944.

Riječko područje za vrijeme njemačke nacističke okupacije, oko 1943.

Stradanja u Rijeci i široj okolici tijekom Drugog svjetskog rata

Prema sjećanju naslikala Gina Sinozich, 2004.

Stradanja u Rijeci i široj okolici tijekom Drugog svjetskog rata

Prema sjećanju naslikala Gina Sinozich, 2004.

Stradanja u Rijeci i široj okolici tijekom Drugog svjetskog rata

Prema sjećanju naslikala Gina Sinozich, 2004.

Torbica iz talijanskog fašističkog logora Visko, Zdenka Dukić Milih, Visko, 1943.

Osvajanjem teritorija, osporava se i ograničava pravo življenja onima koji su otprije tu. Postaju moguća opasnost za prevrat, nepoželjni podsjetnik na prijašnje stanje. Zbog toga ih treba ukloniti, maknuti, prisiliti da borave u skučenim mjestima kao što su zatvori i logori, gdje se njihov život drži pod kontrolom, sveden na minimum, vrlo često lišen svakog ljudskog dostojanstva i nužnih civilizacijskih uvjeta. Život unutar zidova tamnica ili bodljikavom žicom ograđenih logora, ipak se ne predaje, um prelazi granice fizičkih ograničenja i represija i održava život koji čak i u tim strašnim neljudskim uvjetima pronalazi način za stvaranje. Torbica koju je izvezla zatočenica gđa. Zdenka Dukić Milih u talijanskom logoru Visco tijekom Drugog svjetskog rata dokazuje da vedrina života prelazi granice fizičkog zatočeništva.