"Granica" je najnejasniji metaforički koncept u današnjim društvenim i kulturnim znanostima.
Granica je međa, barijera između „mene” i „onoga oko mene“ – bliskoga i tuđega, intimnoga i javnoga, sigurnoga i nesigurnoga, centra i periferije, bogatih i siromašnih, većine i manjine, ono između “nas” i “njih”. Granica marginalizira ili stavlja u periferiju sve što nije u središtu, dijeli etablirane od “autsajdera”. To je zamišljena crta koja se ritualno poštuje, no u praksi se često manifestira i u fizičkome obliku, ovisno o onome od čega se “ograđuje” ili prema čemu se odnosi.
Generira li granica red ili kaos, je li ona nužnost ili prisila?
Jednom kad prihvatimo svoja ograničenja, mi ih prelazimo.
Granice svojih vizija često smatramo granicama svijeta.
Samo tragači otkrivaju istinu, blago, sebe i svjetove.
Jezik je cestovna karta kulture. Govori nam otkud ljudi dolaze i kamo odlaze.
Granica je zamišljena crta između dviju država, koja odvaja zamišljena prava jedne od zamišljenih prava druge.
Kad si se uputio prema međi, moraš preći granicu.
Treći svijet kuca na vrata Europe i ulazi u nju čak i ako se Europa s time ne slaže.
Kao što prirodni okoliš ovisi o biološkoj raznolikosti, ljudski okoliš ovisi o kulturnoj raznolikosti, jer nijedna civilizacija ne obuhvaća sve duhovne, etičke i umjetničke mogućnosti.
